Kažu mi napiši pjesmu…

Nemam temu, nemam inspiraciju, zbrka mi u glavi.

Za šankom uz čašicu misli mi se bistre, ( tako bar mislim)
U flešu mi slike stihova pred očima s treptajem nestaju.
Duša olovku i papir hoće. Pa ne znam
je li me opet mami pijanstvo u noći
ili me to samo pjesma sebi vuče?
I… hoću li opet biti žrtvom rime
Ili je ovo samo avantura u stihu?
Čujem! odnekuda dolazi glas.
Doziva me slika žene zamagljena lika.
Muči me i kao da sam budan u snu pita:
Hoćeš li i ti ukradenim trenucima sreće,
Slab zbog nečeg bivšeg, umorni ratniče,
Bez volje i snage, stajati i odbrojavati,
Ispred katedrale i čekati da ti vrijeme
donese ikonu vječnosti.
Kreni, ratniče, kreni!
U zvuku koraka još nade ima!
Jer od sve ljepote u samoći
Nova bol je jača.

Onda odjednom, nenajavljeno iz mene
Kao da je glas stranca,
U ime grešnika i za pokajanje u molitvi klićem,
Evo me muze babilonske!
Drage volje javljam se, ispočetka kulu da gradimo!

muzej zatvoren(4)

Advertisements
Ovaj unos je objavljen u Crtice i.... Zabilježite trajni link.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

w

Povezivanje na %s