Perun je prognao rusalke s ovog svijeta

(Nastavak O Zelen Panu i velikoj tajni)

Vidjevši kako je Mijo došao da ukloni stijenu, da bi razbile jednoličnost vremena jedna od rusalki, vodenih vila, predloži, a ostale prihvatiše, da se našale s njim pa mu pred oči ponudiše veliku tajnu. Zapravo da bi se zabavile otvoriše starom majdanđiji i ruparu pukotinu i hodnike koji su vodili do velike tajne.
Kada su shvatile kako Vodeni duh koji je pazio na njih, nije opazio rupara kako je uzeo veliku tajnu, nisu se zabrinule, čak ih je to veselilo, jer sigurne u svoju moć i slabost ljudsku, mislile su kako će starog rupara lako zaustaviti i uzeti mu kristal s velikom tajnom čim im se za to ukaže potreba. Mogle su mu i postavljati svakakve zamke, ali nisu mu smjele uzeti život.
Pravo da određuje između života i smrti imao je samo vrhovni Bog, Perun.
Vraćajući se Mijo je išao hodnicima, peo se liticama, pa kroz pukotinu provlačio se zadnjom snagom koja je tko zna otkuda nadolazila u njemu.
Rusalke ga nisu ometale. Pustile su ga da se dobro namuči pa će onda pred samim izlazom zaustaviti ga i uzeti mu kristal.
Ali…

– VODENI, VODENIIII!!! – Zaorilo se podzemljem jače od najjačeg gorskog udara.
– DJECA VAM ODNESOŠE VELIKU TAJNU!!!
Zatreslo se tlo. Zrakom u tami podzemlja strujalo je poput najžešće oluje. Svaka riječ je bila jača od najjačeg udara groma. Zvučalo je tako da se i Vodenom i rusalkama, ljudski rečeno, dah zaustavio i kosa digla na glavama od jeze.
Patuljci su, ne znajući o čemu se radi zbunjeni stali s poslom, stvorio se prostor pun mira i tišine u kojem se osječa jeza kao nakon prodornog bolnog ljudskog krika u tišini noći. Tišina puna jeze i mira kada se osjeti kako se desilo nešta užasno.
Kad je Perun zagrmio Mijo je već bio izašao. Iscrpljen legao je na tlo nekih tri-četiri metra od ulaza i činilo mu se da je čuo neku tutnjavu i da se tlo pod njim zatreslo, ali bilo je to kao u transu jer je umoran klonuo shrvan snom.
Kada je Vodeni čuo tutnjavu Perunova glasa, shvativši šta se dogodilo, odmah je poslao bujicu potokom na slap pokraj kojeg je Mijo davno prošao. Bujica je prvo s teškoćom probila branu koju su, na jednom uskom dijelu napravile rusalke pa je velika količina vode skrenuta s uobićajenog toka. Tada je Vodeni shvatio kako su to sve iz njemu nepoznata razloga načinile rusalke. One su zagradile tok kako bi se poigrale s Mijom, inače na slapu je voda toliko jako tekla da ni jedan čovjek ne bi mogao tuda proći. I dno jezerca ispred škrinje je bilo puno kao igle oštrog kamenja, tu su rusalke nabacale veće kamenje i tako omogućile ruparu da bos bez problem pregazi jezerce.
Dok je Vodeni pokušavao shvatiti šta da učini jer je rupar već bio izašao vani. Perunov gromki glas je orio podzemljem.
– Vodeni! Nakon što su vam djeca uzeli tajnu, vatre, pa tajnu obrade metala, nakon
toga, veliku tajnu zlata, pa tajnu baruta, ovu veliku tajnu nikako ne smijete ostaviti kod njih u vlasti. Veliku tajnu morate hitno vratiti! Zapamtite, velika tajna ne smije ostati u vlasti djece!
Jedini pokušaj koji su poduzele rusalke, kako bi spriječile starog rupara da iznese veliku tajnu je bilo to da se, uz izlaz, stijene odrone, ali i njima je Mijo izmakao, sa slonmljenom nogom uspio je dopuzati do krama i skloniti se unutra. Tako se on i ne znajući da sva zbrka u podzemlju događa se samo zbog njega.
Perun je tada rusalkama zabranio izlazak u ovaj svijet, prognao ih u tamu podzemlja i za kaznu će tu ostati sve dok velika tajna ne bude vraćena patuljcima.
Čim je Zora pozvala trubom sve noćne duhove i vile i vilenjake u okrilje tame, u majdan sa zapregom su stigli Mijini pomoćnici koji su iznenađeni time šta su zatekli žurno ga stavili na kola i odvezli u varoš.
Odlazak Mije koji je sa sobom umotan u košulju odnio kristal u kojem je velika tajna dalo je na znanje da neće biti lako naći i vratiti veliku tajnu u škrinju.
Patuljci su čuli Peruna kako svojim glasom nalik grmljavini doziva Vodenog.
Kad je napetost splasnula, odnosno dok su se organizirali patuljci su škrinju donijeli i smjestili u udubinu pokraj svoga prebivališta, a potom su se obratili svom mudracu.
– Prazna škrinja, hmmm… – zamišljeno se počešao po bradi mudrac – ništa materijalno
ne donosi prosvječenje, samo ljudi neće to da znaju. Prosvječenje je uvijek u praznini ponekad upakirano u znane oblike i predmete kako bi ga lakše našli. Tko zna tko se prvi sjetio i zašto da ljepotu kristala, boju, sjaj i oblik zatoči u zlato i srebro, u oblik i formu dragocjenih predmeta, kraljevskih kruna i ogrlica, narukvica i prstenja, i ukrasi njegovom ljepotom i najsvetije predmete crkvenih obreda i prostora? Sve to zbog vlastite koristi. Ljudi bi za vlasti-
tu korist uništili i vodu i zrak i ovaj naš svijet. Zar nije lijepo kad je sve na svom mjestu i ove kapljice vode sa stropa i šišmiš i leptir i stablo u šumi i vuk u gori i nebo i zvijezde i cvijeće na livadi i riba u vodi, sve lijepo izgleda kad je na svom mjestu. (Mudrac ne bi bio mudrac kad ne bi znao i svijet ljudi) – I… – tu je malo zastao – Sol u moru i kristal u zemlji, sve mora biti na svom mijestu. Zato treba kristal s tajnom vratiti što prije u ovaj naš svijet. Misliš li da ne bi čovjek, kad bi samo mogao, sjaj Perunovih zvijezda nosio kući u vazu stavljao? Svu ljepotu i sjaj Svevišnjeg bi u mali prostor zatvarao samo radi vlastite koristi.
– Kako se može prepoznati kristal ako ga ljudi isjeku i obrade za te njihove ukrasne
predmete ili nakit – upitao je Zelen Pan mudraca.
Zelen Pana su Vijeće mudraca, davno nekada, odredili da bude uz Starog i uči od njega znanje i tajne mudrosti.
– Svaki pa i najmanji komdić – rekao mu je – ima u sebi oblik djevojke, kraljice velike
tajne. Taj kristal ima tako jaki sjaj da ga mi nikako ne možemo ne zapaziti. Neke od tih komadića ne moramo donijeti nazad, bit će dovoljno da ih samo dodirne onaj tko ih bude našao, a opet, neke druge komade će morati donijeti. Ja mislim da si ti, Zelen Pane, jedini sposoban otići u svijet ljudi tamo naći i vratiti kristal s velikom tajnom. Najbolje je da –
napravio je kraću stanku pa onda rekao: – Idi Vijeću mudraca! Oni će ti sve objasniti.

***

Vijeće mudraca nakon kraćeg dogovaranja, stanje je bilo hitno, nije se imalo šta odugovlačiti, donesoše odluku, u ovaj svijet će poslati, po njima najsposobnijeg i najodanijeg patuljka, Zelen Pana. On je jedini trenutno spreman izaći u svijet ljudi i sposoban je, dok tražio kristal s velikom tajnom, nositi se sa svim nedaćama i kušanjama koje ga čekaju u njihovom svijetu. Ako itko može vratiti veliku tajnu to je onda on, Zelen Pan. Uz pomoć svih sila koje su im naklonjene, vile i vilenjaci, kućnih duhovi, mravi, šišmiši, leptiri i komarci i pauci, svi oni kojima oni zimi pružaju utočište u svijetu tame opet i jedino Zelen Pan može naći kristal.
Na poslijetku nakon dugačkog glasnog promišljanja o idejama kako bi to trebao napraviti, objašnjavali su mu šta ga to čeka u ovom svijetu i šta i kako treba on činiti u određenim situacijama.
Uglavnom objašnjavanje se svodilo na nekoliko naputakak koje su mu dali:
Prvo je: – Moraš znati slušati ušima ljudi, gledati njihovim očima i misliti njihovom savješću. Kloni se njhovih emocija, jer ako budeš radio kako smo ti rekli, a drukčije ne može, biti ćeš u stalnoj opasnosti da podlegneš emocijama. Dat ćemo ti ego, njime moraš naučiti vladati. Naš savjet ti je još i to da budeš samo promatrač i sve što se događa ako nije vezano za kristal ne tiče te se.
Drugo: – Ako te u zanosu nekada ponese: naslada, zavist ili pohlepa, ili samo u trenu prihvatiš jedan od ova tri karaktera, onda padaš i počinješ sve ispočetka.
Dalje: – Ako šta od tajne krene u narodu kao trač, a da bi tvojoj misiji moglo nauditi, mi ćemo ti biti na pomoći. Poslat ćemo po šišmišima do noćnih leptira i vila i vilenjaka i kućnih duho-va pa ako treba i Baguna ćemo zamoliti za pomoć, kako bi ti uspio demantirati glas. Tada će ti, možebit, trebati Šaputko, kako biste brzo našli izvor te priče te ušutkali glasine ili vratil tajnu nama.
Već smo poslali glas da nesmetano možte izaziti kroz rudnike, skupa s rudarima.
Priča koju su pustili bila je glas o malim zelenim s kojima kad ih sretnete ne smijete pričati, samo ih pustite da šutke prođu i sve će biti dobro. U protivnom može se zarušiti cijelo okno.
Elem, tako su male zelene rudari viđali kako izlaze skupa s njima iz jame,(samo na haldište*) kako ulaze u jamu skupa s njima kad pođu na kopanje. Zelen Pan se petljao oko njih i zavirivao u rudnjuše dok oni rudu izvlaće na površinu, pa čak i u rudnjuše u kojima momci, dimači, nose rudu u rudnice kako bi je poslije istopili. Stalno je prisluškivao razgovore, rudara i mještana koji su se zadesili blizu rudnika. Dalje nije išao, još nije dobio dozvolu da posve izađe u ovaj svijet. Svuda je tražio ili kristal ili bar rudara kako bi od njega saznao gdje je sakrio kristal s velikom tajnom.
Naravno nije bio sam. U pomoć su mu stigli patuljci: Kolutko, koji je neprestano kolutao očima i nije mu ni najmanja sitnica mogla promaći, Crnutko, uvijek namrgođen, pojavom daje ozbiljnu crtu situaciji i pomalo ulijeva strah rudarima. A strah ih čini slabim i navodi ih da se otvore i kažu jedan drugome šta znaju. Smijuljko, ima konstantan osmijeh na licu, umije se našaliti, a humor opusti i otvori ljude da kažu šta znaju. Šaputko, može s velike udaljenosti čuti ljudski šapat, ali isto tako može svojim šapatom sugerirati ljudima da nešta urade.
Sve te osobine imao je Zelen Pan. Jedino nije imao Šaputkove moći, zapravo imao je ali ni blizu jako kao Šaputko.
Skupa su se vrtili oko rudara, rupara, majdanđija i dimača, zavirivali po rudnicima, neki rudari su ih vidjeli, neki ih nisu vidjeli, ali su nekako znali da su oni stalno tu pokraj njih.
Tako su Crnutko, Smijuljko i Šaputko, Zelen Panovi prijatelji dobili epitet mali zeleni, koji je ostao u narodu zauvijek, da bi oni mogli nesmetano zalaziti po ruduštima i majdanima i nadgledati kopove.
Onda jednog dana je stigao glas o jednom momku, dimaču iz varoši koji je nešta znao o rudaru koji je stradao u majdanu i da je moguće on taj koji je uzeo taj nekakav kristal o kojem se pričalo. Naravno, među ljudima se nije spominjala velika tajna.
To je valjda, bio taj trenutak, koji su čekali.
Zalen Pan je hitno morao otići do momka dimača i poslušati šta on zna.
Tada je, konačno napustio tamu i izašao posve u ovaj svijet. To njegovo putovanje mjereno ovozemaljski trajat će stoljećima i stoljećima.

__________
* Perun – u Slavenskoj mitologiji Bog neba, zemlje i zraka
* Vodeni – Bog voda u Slavenskoj mitologiji.
* Rusalke – kćeri Vodenog, opake i zle ili dobre vile, (ovisi od teritorija gdje se pripovjeda o njima) borave u vodi. Samo za Rusalnu nedjelju izlaze u ovozemaljski svijet.
* Bagun – čuvar ognjišta.
*Haldište – mjesto gdje se odlaže, jalovina, materijal u kojem nema rude.

Advertisements
Ovaj unos je objavljen u Crtice i.... Zabilježite trajni link.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

w

Povezivanje na %s