GOSPA PODSTANARKA

Slušali smo Janis Joplin, i stiskali se u plesu do kasno u noć u disku hotela Dalmacija u Kiseljaku. Jutrom osvanjavali pred Ibrinom pekarom, praznih džepova grijali se na lugu koji je on izbacio iz peći dok bi do nas dopirao miris tek pećenih pogača. Kad bismo oko šest krenuli ka Kreševu, tada bi nam neki od rijetkih vozača stao i povezao nas kući kroz Deru. Često smo znali i pješke stići kući, a da nas ne prođe niti jedan automobil.
Nije bilo prometa kao danas.
Kad bih se probudio i sreo druga na čaršiji, nabrzaka bismo isplanirali dnevne aktivnosti. Sve smo planirali i dogovarali u pet-dest minuta zavisno od situacije. Odnosno, ovislio je od viđenog stanja u tom momentu. Ako bi blizu bilo nešta što bi nam dalo inspiraciju mijenjali bismo prethodni plan za taj dan.
Ispred Ćirine kavane, sveti Anto ( Anto Nuić iz Kojsine) je u svome jutarnjem zanosu (nekoliko čašica žestice) djeci pokazivao trik topljenja petobanke na podlaktici. Trljao bi, pa bi mu novčić ispao, onda bi ga uzeo pa bi pokazivao kako je savitljiv savijajući ga među prstima kažiprsta i palčeva, a onda demonstrativno trljao na podlaktici i petobanka bi se istopila. Kad bi odmakao prste s podlaktice novčića nije bilo. Oduševljenje bi bilo veće time kad bi nekome od djece iza kragne izvukao tu istu petobanku. To je sveti Anto radio kad god je bio u ‘čejfu’ a kad bi previše popio bacao je kovanice (novce) putom ispod crkve, a kući … tko zna kako je bilo.
Mi bismo, drug i ja, zavjetovali se da ćemo ići pjehe, kao sav svijet tada koji je hodočastio u Deževice na vodu svetoga Jakova, o Sniježnoj Gospi, 5. kolovoza. Taj dan bismo proveli u rijeci, zavrnutih nogavica do iznad koljena, sa staklom u rukama i inproviziranim ostima, od ukradeni viljuški iz materine kuhinje i tragali za pastrmkama ili kaošima, iako su kaoši i rakovi već bili nestali pojavom prve veš mašine.
Sutra jutrom smo išli na prve baritkse kamione, koji su rano polazili ispred kavane Dvije lipe (Kod Bana) a za svaki slučaj ponijeli bismo spakirane tenisice i popeli se na karaseriju i sjeli s još nekim svijetom
I tako, treskajući se na karaseriji kamiona išli bosi na zavjet, Gospi Sniježnoj.
Za razliku od nekih iz čaršije, koji su pješke bosi prelazili preko planine Inač.
(Nekada smo i mi išli preko Inča pješice.)
Tada, na kamionu, čuo sam kako su, nekada davno, Ramsku Gospu, zapravo sliku odnijeli u Sinj ( mada tada nisam znao gdje je taj Sinj i da su je odnijeli kako bi uplašili Tursku vojsku i odbranili se od napada. Nakon toga su sliku Ramske Gospe zadržali tamo, da bi je slavili i dan danas.)
Noć uoči prave proslave Snježne Gospe u Deževicama spavalo se u sijenu na nekoj od poajta. Odrasli su spavali u prenatrpanim kućama raspoređeni po podovima, ali uz maksimalnu ljubaznost domaćina, rodbine ili prijatelja.
Olovska Gospa, još nije krenula nigdje iz Olova. Ona je vjerna svome mjestu i čak je toliko vezana za njega da je kad su sklonili njezinu sliku, rijeka, (ne znam koja, Stupčanica ili ona druga) poplavile Olovo i tek se voda smirila kad su sliku Gospe vratili na mjesto.
Gospa iz Crvenjaka, koja je (u slici) osvanula u međi njive kod jednog domaćina, islamske vjeroispovjedi, bila je prodata Komušacima, ( da ne ponavljam priču kako je to bilo, a ako je budem ponavljaio to će bit nastavka ove priče) Koji su je donijeli na brdo Kodžilo. (Za Kreševljake, Kondžilo je brdo nad selom Komušina, kao naš Turanj nad čaršijom.) Tu su, nadomak kuća, stali da odmore od neprekidnog nošenja teške slike, a kad su htjeli krenuti dalje… sliku nisu mogli podići. Koliko god su se naprezali i kombinirali pokušavajući sve i svašta sliku nisu mogli pomjeriti s mjesta. Tad se netko dosjetio i predložio da se zavjetuju kako će na tom mjestu, iznad sela Komušina, sagraditi kapelu na koju će hodočastiti u čast Gospi za sveca Njezina imena, svakoga 15. Kolovoza. Tek, nakon čvrstog obećanja, mogli su sliku podići i krenuti u dolinu, u Komušinu, kućama.
Slavlje je trajalo, i još traje na dan 15. kolovoza, ali mnogo manjim publicitetom i količinom posjetitelja.
Pričala mi je jedan prijateljica iz Komušine:
– Kad smo bile djevojčice od nekih šest-sedam godina pozvali bi nas, starije nisu uzimali, da gazimo pare koje su časne sestre trpale u vreće i onda stvaljale u kombi koji je to nekuda vozio. Tih vreća je bilo tko zna koliko. To smo radile po nekoliko puta u danu. Gospojina se slavila tri dana. Neki su hodočasnici ostajali tu i duže.
Tako je (Komušina) Gospe Kondžilska bila najveće Marijansko svetište u Bosni i Hercego-vini do …
Međugorje!!!
Odjednom! Više nije, Gospe Kondžilska u Komušini sveta i bitna koliko nova koja se ukazala na brdu Crnica, u Međugorju.
„24.6.1981. oko 18 sati šestoro mladih iz župe Međugorje, Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković, Ivan Dragićević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović, vidjeli su na brdu Crnica, na predjelu zvanom Podbrdo, bijelu pojavu s djetetom u naručju. Iznenađeni i prestrašeni, nisu joj pristupili bliže.
Sutradan u isto doba dana, 25.6.1981., četvoro od njih, Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković i Ivan Dragićević, osjetili su se snažno privučeni prema mjestu gdje su dan prije vidjeli Onu koju su prepoznali kao Gospu. Njima su se pridružili Marija Pavlović i Jakov Čolo. Skupina Međugorskih vidjelaca bila je oblikovana. S Gospom su molili i razgovarali. Od toga dana imali su svakodnevna ukazanja, zajedno ili odvojeno. Milka Pavlović i Ivan Ivanković Gospu više nikad nisu vidjeli….“
Od tada se sva hodočašća prenose u Međugorje.
Komušina i Gospa Kondžilska pada u drugi, ili tko zna koji finansijski plan.
Što je dokaz da i Gospa ponekad promjeni mjesto boravka, dosadi joj na jednom mjestu, pa krene u podstanare, trbuhom za kruhom u drugi kraj, kako bi tamo pomogla narod i Crkvu.
Ja se iskreno nadam, budući i mi imamo ´čak´dva naziva mjesta koja počinju sa slovo C, po mjestima ukazanja Gospe Kondžilske, Crvjenak, Međugorska, Crnica) kod nas su to mjesta Crkvenjak, što jako sliči mjestu nalaska slike Gospe Kondžilske, da jednog dana lik Gospe osvane i na ovim našim brdima.
Dragi Kreševljaci! Neka Vas blagoslovi majčinskom ljubavi i čuva Gospa!
Sretan vam dan Općine i Velika Gospa !

Gospa Kondžilska

Gospa Kondžilska

Advertisements
Ovaj unos je objavljen u priča. Zabilježite trajni link.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

w

Povezivanje na %s