ČUPKO I LJENUTKO U SVIJETU KRISTALA (tekst za slikovnicu)

Napomena: Ovo je tekst za koji tražim sponzorstvo kako bi uradio ilustracije pa obvjavio slikovnicu. Tko može pomoći neka se javi.
Želim vam ugodno čitanje.

PRVI DIO

1.str
Čupko i Ljenutko (dva nestašna dječaka), prvi ima čuperak koji uvijek štrči na glavi kao TV antena. Ljenutka tako zovu zato što se gega kad hoda i sve radi polako nekako kao bez volje. Taj ne bi potrčao da ga svi šumski vuci potjeraju. Njih dva su nerazdvojni drugari. Ne možete ih vidjeti u Čaršiji. Po cio dan su u šumi, u planini i, ako nisu otišli u poznatu im pećinu ili napušteni rudnik, onda lutaju šumom tražeči nove rupe i jame.
Sav svijet u Čaršiji zna da njih dvojica otkako su prohodali stalno zaviruju po rupama i špiljama.
2.str.
Jeste li se ikada zapitali, gledajući kamen u prstenu ili naušnicama drage vam osobe: šta je taj kamen, zašto tako lijepo sjaji? Kako ga je netko našao i kako je taj kamen izgledao u prirodi? Ako jeste tada ste ušli u jedan čaroban svijet…
3. str.
Čaroban svijet minerala i kristala… (nacrtati nekoliko poznatih formi druza kristala po uzorcima iz knjige o kristalima. Azurit, kvarc, antimonit, kuprit, apatit sa korica atlasa minerala. Knjiga se nalazi kod mene)
Ako ste se nad tim još i zamislili, otvorili ste jedan izuzetan svijet. Čaroban svijet, svijet boja i oblika raznih cvijetova.
4.str.
Tako su Čupko i Ljenutko jednog dana krenuli u potragu za draguljima. Zavirivali su u špiljama po najnepristpačnijim šupljinama i pukotinama. Po starim rudnicima su prelazili preko ponora i provalija samo da bi na drugoj strani vidjeli ima li koji kristal.
5.str.
Jednog dana Čupko je bio kod mjesnog majstora kovača kojeg je zamolio da
mu otkuje špiceve i majzla raznih veličina. Majzla i špiceve od pola centimetra, otprilike, kao vaš mali prst, do centimetar i pol u promjeru, to vam je kao vaš nožni palac. Taj alat mu je trebao kako bi mogao iz kamena oštemati kristale. Od ostale opreme imao je čekić, jedan mali, i drugi malo veći i još jedan, teški, najveći. Imao je krampicu i čeličnu kuku kojom može iz gline u pukotinama stijena iščaprkati kristale.
6.Str.
Kad je Ljenutkov ćaća vidio da nema koristi govoriti im da ne idu u
rudnike, a znajući koliko je to opasno, pozvao ih je da sjednu skupa kako bi im rekao nešta jako važno.
Sjeli su u dvorištu za stol ispod kruške. Pričao je kao sa sebi ravnim što je Čupka i Ljutka veselilo jer su se tad osječali važnim i odraslijim. Osim što ih je upozorio na to da osim svijetiljke koju koriste, moraju imati i još jednu dobru svjetiljku u pričuvi, naglasio im je: – Djeco! Budite uvijek skupa, ne razdvajajte se!
Onda, dodao još tri pravila koja nikako ne smiju prekršiti:
7. str
-Prvo pravilo – rekao im je – nikako ne smijete otići u rudnik ili pećinu, a da
nekome tko ostaje kod kuće niste rekli gdje idete! Onda – ovo je izgovorio prijeteći – nikako se ne smijete u putu predomisliti pa otići negdje drugo! To je gore nego da niste rekli gdje idete! Jer u slučaju da vam se nešta desi, pogotovu ako, ne daj Bože, dođe do povrede, ljudi bi vas tražili tamo gdje ste rekli da ćete biti, a kad netko strada vrijeme je jako bitno, treba unesrećenog što prije naći i pružiti mu pomoć.

– Drugo pravilo – podigao je kažiprst da bi im pojačao pozornost, nastavio je – nikako ne ulazite tamo gdje je ruševno i postoji opasnost o obrušavanja ili zatrpa-vanja ulaza! Znači ne prilazite tamo gdje vam nad glavama visi neka stijena koja samo što nije pala, misleći ono, kao, neće baš sad da se sruši! Nikad se ne zna kad će takva stijena pasti! Ništa nije vrijedno toga da se povrijedite, a pogotovu da izgubite glavu! I još ovo, na obalama puteva kad prilazite ispitati stijene prvo dobro osmotrite da li vam gore iznad visi kakva stijena pa pošto je sa sigurne udaljenosti, dugim štapom ili motkom uklonite tek tada pristupite mjestu gdje ćete ispitivati!

– Treće pravilo je: Ne penjite se tamo gdje je vlažno, jer je tu i klizavo. I ne penjite se tamo gdje niste sigurni da je sve čvrsto i gdje nije čvrsti oslonac!
Uvijek morate imati tri čvrsta oslonca! Da stojite čvrsto, objema nogama i jednom
rukom se čvrsto držite! Tek tada možete drugom rukom ispitivati i tražiti novi oslonac.
Tek pošto ste sigurni da je sve čvrsto i da ste se dobro uhvatili za novi oslonac
možete pomjeriti drugu ruku ili nogu, ali jedno po jedno, nikada oboje istovremeno.
Nepažnja vas može dovesti do pada i povrede!
Upamtite!!!
Nema tog kristala koji vrijedi vaše povrede!

DRUGI DIO

8.str.
(Stranica bez teksta, kao nova naslovnica. Možda portreti Čupka i Ljenutka.( po volji ilustrtiru )

9. str
Jednog lijepog sunčanog dana drugari su se dobro spremili i rekli trećem drugu, koji nije volio pećine pa je ostao u Čaršiji, da idu u jedan rudnik koji je u pola uspona ka vrhu planine, u Radeši. Išli su lagano s rusacima punim opreme. Nakon dugačkog puta do sela koji je išao uz potok skoro sve ravno, bez uspona, krenuli su šumom i odmah je počeo velika strmina. Teško su koračali uz planinu na vrelom danu.
Budući je bilo sparno, a i uspon je bio prestrm za njihovo raspoloženje, u pola puta do rudnika u koji su rekli da idu, Ljenutko predloži da ne idu više gore nego da ima rudnik do kojeg bi se sad trebali spustiti, što je puno lakše. Čupko odmah, bez razmišljanja, prihvati ideju i oni okrenuše na drugu stranu. Otišli su s onu stranu brda u Štolnu. To je naziv starog njemačkog rudnika, a u kojem je, po njihovom mišljenju moglo biti kristala. Htjeli su tamo detaljnije ispitali stijene u rudniku, kako bi pregledali uske hodnike i zaškoljke koje do tada nisu pretražili. Htjeli su zaviriti u svaku rupu kako bi možda našli kakav dobar kristal.
10. str.
Ulaz je ruševan!
Na sred visi velika stijena špicem okrenuta ka dolje. Mogli su je glavama dotaći. Okolo je mnoštvo manjih stijena koje kao da su dan prije krenule rušiti se pa stale. Vire i vise između greda podgrade!
No, svejedno, zanemarujući to, ulaze u Štolnu s ushićenjem kao i uvijek.
Stotinjak metar dalje od ulaza u potpunoj tami jame svijetiljkama su osvijetlili veliki, kao boca od fante, gorski kristal. Bio je iznad nih nekih petnaestak metar. Iznad njihovih glava, na visokoj stijeni, bio je lijep i sjajan uzorak gorskog kristala. Bljesnuo bi svim duginim bojama kad bi ga osvijetlili baterijskim lampama.
Zadivljeni dogovore se da ga dohvate i ponesu kući kako bi se imali čime pohvaliti.
11. str
Čupko je krenuo penjati se lijevo, odmah uz prvi zid stijene koji je jako strm. Penjao se lagano bez žurbe. Mislio je da mu treba nekih pola sata vremena da bi došao do kristala, skinuo ga s podloge i lagano i sigurno se vratio na tle odakle je krenuo.
Ljenutko je krenuo desetak metara dalje uz još opasniji i strmiji zid. Bio je dogovor tko prije dođe do kristala, njegov je.
Upamtite!
Takmičenje, nije nikako poželjno u ovakvim trenutcima!
12. str.
Penjali su se i znojili, dugo-dugo. Čupko je sve teže nalazio oslonac za prste i stopala, ali nije žurio. Svjetiljka na kacigi mu je dobro obasjavala zid pa je mogao dobro ocijeniti kuda se može penjati i kuda mu je najsigurnije. Kad je došao blizu do kristala, na nekih tri metra, ispriječila mu se jedna velika i skoro glatka stijena. Da bi došao do kristala morao je preći tu glatku stijenu. Mislio je kako mu je ostalo još samo nekih desetak minuta mukotpnog i strpljivog penjanja.
Onda, ga je tresak i štropot odrona trgnuo!
Čuo je kako se tamo ispred, odronilo kamenje i vidio Ljenutka kako je pao. Naježio se i uplašio.
Uplašio se i zapitao ga, je li se jako povrijedio?
13. str.
Laknulo mu je kad je Ljenutko rekao da nije i vidio ga da ustaje. Svjetiljka se pomijera što je značilo da je pri snazi. Onda je Ljenutko pokušao koraciti i tad je jeknuo. Čupko je upitao, šta mu je, a on je rekao da ga boli noga i da ne može hodati.
Čupko se našao u dilemi…
Da nastavi do kristala, dok ga Ljenutko povrijeđen čeka i izgubi u penjanju i silaženju dragocijenog vremena, još najmanje dvadeset minuta?
Ili… da odmah siđe i pomogne Ljenutku i izađu iz rudnika?
Odlučio se na ovo drugo, siči će, pomoći mu, a kristal neka čeka, drugi put će doći po njega, oštemati ga i ponijeti kući.
Prijatelj mu je stradao, a pomoći prijatelju u nevolji je prvo što treba uraditi u životu.
14. str.
Sami silazak je potrajao. Sad se teže i sporije spuštao jer mu svijetiljka nije dobro obasjavala donji dio pa je teško tražio i odabirao siguran oslonac. Dok se spuštao niz strmi zid rudnika drug mu je ispričao kako nije vidio da je jedna stijena labava pa kad se oslonio na nju ona se odvalila i povukla za sobom još nekoliko manjih stijena koje su ga povukle tako da je pao.
Sreča, rekao mu je, nije se bio visoko popeo.
Kad je stigao do Ljenutka uzeo je njegovu opremu, ruksak nabacio s prednje strane jer je svoj imao na leđima. Uzeo je druga ispod pazuha. Prebacio njegovu ruku preko svog ramena i lagano su izašli na svjetlost dana.
15. str.
Samo što su izašli i odmakli nekih dvadesetak metara u stranu od ulaza u Štolnu, sjeli su na jedan panj…
Kad je zagrmilo i zatutnjalo. Bilo je kao da je zemljotres. Uz strašnu tutnjavu k nebu se digao ogroman oblak prešine.
Kad se prašina nakon desetak minuta slegla ulaza nije bilo. Ogromna količlina zemlje i stijena je pala na ulaz. Toliko ga je zatrpalo da se nije vidilo kako je tu ikada i bio rudnik.
Sjedili su ispred ukočeni, bez snage da se pomjere još nekih desetak minuta. Oko njih je lišće bukava i grabovih stabala poprimilo srebrenu boju kamene prašine.

Pitanja za publiku (u komunikaciji s djecom):
Znate li koja su tri osnovna pravila prekršili Čupko i Ljenutko?
(Ponoviti ih s publikom)
1. Ne ići nigdje, a da ne kažeš gdje ćeš u koju jamu ili rudnik otići! (To važi i za
odlazak bilo gdje!)
Ovdje su se, Čupko i Ljenutko u pola puta, zbog lijenosti, predomislili i otišli u drugi rudnik.
2. Ne ulaziti tamo gdje postoji opasnost od zarušavanja!
Ušli su u rudnik iako su sa stropa visile stijene i vidjelo se da samo što nisu pale.
3. Ne razdvajati se! Ne penjati se opasnim zidom gdje su stijene labave i nema
čvrstog oslonca!
Ovdje su se razdvojili i još se Ljenutko penjao uz labave stijene.
A sad!!!
Koje je to životno pravilo koje su ova dvojica ispoštovali, a što ih je spasilo?
Čupko je usprkos izazovu lijepa kristala, sišao i pomogao prijatelju da izađe iz rudnika.
Prijateljstvo je na prvom mjestu!
Pomoći prijatelju u nevolji je uvijek na prvom mijestu!
Tu nemojte nikada oklijevati, kad treba, odmah pomozite prijatelju, samo i tada oprezno da sebe ne dovedete u veliku opasnost koju ne možete savladati!

KRAJ

Čupko i Ljenutko

Čupko i Ljenutko

Advertisements
Ovaj unos je objavljen u priča. Zabilježite trajni link.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s