Pjesma posvećena Mustafi Krilašu iz Gunjana (Kreševo)

Mustafa Krilaš je Bošnjak, rođen u selu Gujani u Kreševu kod Sarajeva. Poznat je po tome što je služio kod grofa Lava Nikolajeviča Tolstoja tri godine i osam mjeseci. Izjavu je dao reporteru “Politike”, juna 1940. godine. Akademik Abdulah Sidran napisao je pjesmu: Mustafa Krilaš daje izjavu o službi kod grofa Lava Nikolajeviča Tolstoja, u pjesničkoj knjizi “Sarajevski tabut”.
Pjesmu Zahvaljujući Gospodinu Sudranu i njegovoj kćerci Mirandi donosim u cijelosti

MUSTAFA KRILAŠ DAJE IZJAVU O SLUŽBI
KOD GROFA LAVA NIKOLAJEVIČA TOLSTOJA

– Odveo me jedan Belgijanac, rudar, u svoju
domovinu. Potom sam krenuo sam, sve do Odese;
tu me, u jednoj kafani, našao marinski oficir
Pjotr Mihajlovič, grofov zet, i uzeo u službu.

– Tolstoj je pitao: „Koliku, Mustafa, platu tražiš?!
Stan, hrana i odijelo. Onda se čudio:
„Treba, Mustafa, da imaš novaca. Doći će
uskoro vrijeme kada će novac vladati svijetom.
Ko bude imao više novaca, biće ugledniji, i
više će ga poštovati.“ Deset rubalja mi odredio.

– Isprva mi izgledao čudan. Nosio se seoski,
malo govorio, orao je i kopao, i sam uređivao
svoju sobu. Nikada nije pušio, ali je votke
dosta pio. Noću, dok je pisao, ponekad sam
prilazio ključaonici i virio. Sjedio je za
stolom, pio votku, i pisao, ili dugo gledao
u goli zid. Ujutro je boca bila prazna.

– Često sam mu govorio: Podrežite obrve, grofe,
smetaju vam kod pisanja. Nije htio. Neprestano
ih je gladio, kvasio vodom, a noću, kad nije
imao vode pri ruci, i votkom.

– Životinje? Mnogo je volio. Držao je konje,
krave, ovce, a u kući imao uvijek četiri-pet
mačaka. Govorio mi je: Onaj ko voli životinje,
dobar je čovjek. I jeste, Tolstoj je bio vrlo
dobar čovjek.

– Ne znam. Ja vjerujem u kismet. Vjerujem
u višu silu koja određuje naše puteve. Ja
vjerujem u tu moć, jer ne sumnjam: ona me je,
pedeset godina, i više, vodila na dugom,
izukrštanom putu: Sarajevo, Belgija, Carigrad,
Egipat, Japan, Odesa, Jasna Poljana, Petrograd,
Teheran, Bombaj, Atina…

– Kako smo se rastali? Devetstoprve, išao
Tolstoj na Krim, zdravlje da vrati. Ja, svojim
putem. A on mi veli: Idi, Mustafa, idi, i sretno!
Ali znaj, svako je sutra gore od danas.

Abdulah Sidran

Advertisements
Ovaj unos je objavljen u Stihovi. Zabilježite trajni link.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s