CANNALIG (5.priča)

5.

Novi dan.
Majstoru je loše – od lošeg vina.
– A sad polako! Ovo je, vidio si sam, boja jakog sjaja pa moramo valjkom ići sasvim blizu da se ne primijeti kist – pokazivao je Majstor na zidne lampe. – Idi, postavi traku oko njih. Imamo još sutra malo posla. Ako nam dovezu, navući ćemo gleterom još po dnu kulir i …
Radno su provodili još jedan dan. Kada pomisli na cimerke i to da moraju ići dalje, osjeti se lošije. Zapravo, prvo osjeti uzbuđenje, ponovni nalet strasti. Zatim ga obuze tuga, postade još umorniji. Osjećao se lijepo u Darijinom društvu. S njom je uvijek bilo lijepo razgovarati, naročito nakon prethodne noći, mislio je. A nekako je znao da je ona od onih koji i kad sasvim povučeni u sebe šute, imaju jaku karizmu, zrače pozitivnom energijom.
Boro je tog dana najčešće radio oko prozora. Ispred su srednjoškolke stopirale na povratku kući. Majstor je to zapazio, nije se tamo imalo što raditi:
– Jesu li bar zgodne te zbog kojih tako često tu radiš?
– Ih, čovječe, imaš što vidjeti – klimnuo je Boro glavom pokazujući ka cesti.
Završili su ranije i otišli tamo kod ‘pijace’ pod platane, na jedno piće. Nakon toga Majstor se uputio kući, a Boro je otišao u stari grad na još jedno.
Obećao je da neće zaglaviti.
Samo što je Majstor ušao u kuću, vani je sasuo pljusak.
Otvorio je vrata dnevnog i ugledao za stolom Dariju s nekim tipom. Momak je sjedio okrenut leđima, a pred njima na stolu je bilo ono vino što ga Majstor i Boro nisu mogli popiti.
Nije bio škrt čovjek, ali se sada osjetio povrijeđen, tipa je doživio kao uljeza na svom terenu, iako su, zapravo, on i Boro ovdje novi. Ali, što može, lagano zatvori vrata. U njemu je kipjelo. Povuče se u sobu. S posebnom slašću je mlatnuo komarca i legao. U misli mu se uvalila ljubomora i mučila ga toliko da se stalno prevrtao i samo da nije padalo sišao bi u grad i popio još neku, pa kud puklo da puklo.
Jedva se malo smirio, pomislivši:
˝ Normalno je da djevojka ima momka. Mi smo tek prije par dana stigli˝, pokušavao je razumno rasuđivati. ˝ Ali što je ovaj morao baš večeras doći? Sve mi je pokvario. ˝
Onda je stigao Boro.
Sve se ponovilo.
U njegovom dolasku, vidio je svoj dolazak.
Zaškripala su vrata dnevnog, pa nekoliko sekundi tišine, zatim lagano, kao da za nekim cvile, zatvorila.
Zatim, ljutito i odlučno, otvorila su se ova sobna.
– Jesi l’ vidio?! Piju naše vino! – rekao je Boro odmah s praga.
Njemu je bilo teže, njega je već načelo u gradu.
Nije mu ništa odgovorio. Samo ga je gledao, kako je nemiran izlazio na terasu, pa se vraćao u sobu, i opet izlazio.
I nakon užasno dugačkog pola sata čuli su kako momak odlazi. Darija ga ispraća. Nakon što je za njim zatvorila vrata, otvorila je vrata svoje sobe i mislili su kako je otišla spavati, kad, kad se oglasila iz hodnika :
– Ima li dragovoljaca?!
Boro je odmah istrčao, a Majstor je ušao u dnevni koji minut poslije, kada su njih dvoje već zapalili, i natočili vino. Darija je rekla kako je dečko pio pivo, a sebi je bila natočila vino koje nije ni okusila, pa je boca tako kao tek sada načeta.
No, to više nije bilo bitno.
Kratko su gledali neku svadbu na TV-u, a kada su prokomentirali kako tamo neka ima dobre noge, Darija je ljutito skočila:
– Ono vama dobre noge!? Sad ćete vidjeti šta su noge!
Znala je da to što im je sada pred očima, uživo, ne vide u najboljem svjetlu.
Koji tren kasnije je donijela iz sobe fotografije na kojima je ona u minici na nekoj svadbi u društvu s još dvije djevojke, uređena, zgodna i, uistinu, ima super noge.
Ma, ima sve super.
Sjedili su, a Majstora je sve više obuzimala, kako ju je on nekada poslije nazvao u prepriča- vanju Bori – isjeckana filozofija.
Bilo je to nekakvo stanje hoda po mreži ideja, stanje u kome svako malo upadnete u pra- zninu, to ga zbunjuje, pa ga tjera na šutnju i zatvaranje u se.
Bilo je ovako:
Kao za inat, osjećao je neodoljivu želju da razgovara, da diskutira. Želio je raspravljati o bilo čemu. Ali kao da su vino i dim činili dvije potpune suprotnosti koje se u njemu sukobljavaju. Tako bi on u jednom trenu dobio sjajnu ideju, odnekuda bi došla zanimljiva i lijepo upakirana, filozofski sročena, pa bi htio o tome nešto reći naglas, ali samo što bi zinuo, bio bi blokiran, ostao bi bez glasa, bez riječi, bez misli. Onaj u njemu je ostao bez teksta. Zakolutao bi očima, grlo mu se svezalo i nije više znao što da čini.
Bio je iznenađen tim što mu se događa, i nije mogao shvatiti zašto.
Samo koji tren poslije, opet bi mu se vratila misao, ali ga ovaj put oprez tjerao da šuti. Neki unutarnji glas mu je govorio: ˝ Šuti budalo jedna! Čuvaj to samo za sebe!˝
Onda su Darija i Boro opet zamotali.
On se povukao u sobu.
Usput je sa stola pokupio smeđ notes. Takav je neku večer Darija iznijela kako bi poka- zala što ona piše.
Pomislio je, malo će čitati.
Ipak je prvo htio zaspati, ali nije mogao, ona blokada mu se uvalila u svijest pa ga drži da se muči.
Ustao je. Upalio svijetlo i otvorio notes.
Nasumice.

Advertisements
Ovaj unos je objavljen u Crtice i.... Zabilježite trajni link.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s