24. lipnja 1993.godine. …

24. lipnja 1993.godine.

Na novoj crti, tu oko mene, ne događa se ništa posebno.
Ipak ovaj dan ima svoju tragičnu priču.
Tamo na Kondžilu, odmah s početka teško
je ranjen Josip B. rođen 1953.g. vidno obilje- žen kao bolničar.
U pokušaju da ga spase smr- tno stradavaju branitelji: Milan (Mato) Kezija, (Bio je izgnan iz općine Pazarić), Miro (Vinko) Čiča, Samo sedam dana prije stradao mu je brat, Nikica. Jozo (Ivica) Marić – Ćiro, Dragan (Nikole) Vlahović

i su stradali u pokušaju spasavanja svojih suboraca.

* * *

Josipa, koji je ipak preživio to stradavanje, spasili su Tomićani. Nakon toga počinje njegova golgota jer je stje- cajem okolnosti stigao na liječenje na VMA u Beograd. To je zasebna priča koju prepuštam Josipu.

______________________________

26. lipnja

Na položaje na Kondžilu, stigli su Travničani. Naši su već počeli gubiti strp- ljenje. Oni labilniji samovoljno napuštaju crtu.
Svjesni kako tako mali broj ljudi ne može sve zamijeniti, s olakšanjem očeku- jemo smjenu.

* * *

Tamo, na špicu Kondžila, iznad Čamišća, napadi su još svakodnevni.
Pročulo se kako nam je neprijateljski snajper odnio još jednog bojovnika.

Crta se konačno dovodi u red.
Ostaje Čamišće koje je zbog svoje pozicije najopasniji dio crte.

* * *

Ljudi dobivaju vremena da se jave svojima.
Neki ne znaju za svoje od početka.

Ljudi napokon imaju vremena oprati se, malo predahnuti a s prvom zrakom jutra trebaju ponovo biti na crti.

Vjera u opstanak postaje sve jača. Sve više ljudi vjeruje u opstanak na ovim prostorima.

Toga dana stradao je: Jozo (Mato) Kvasina

27. lipnja

Još jedan od tragičnih dana u nizu događanja s početka ovoga rata.

Ne mogavši na Kondžilu održati položaje jedna se desetina povukla dvavde- setak metara iz rovova. MOS je zauzeo četiri rova, udaljenost od prvoga do zadnjeg je oko stotinjak metara.
Nastala situacija nije druge dovodila u veću opasnost.
Međutim bojovnici se nisu mogli pomiriti s gubitkom pozicije pa su pokušali sami, srcem i voljom, povratiti izgubljeno.

U velikoj želji, da povrate poziciju pet bojovnika su grunuli pravo neprijatelju na puške.
Prvi je pao Stjepan (Jozo) Barešić.
Pet boraca je u trenu izgubilo živote.

I sve to samo da ne bi tko rekao kako su ti i ti, kukavice.

* * *

Za usporedbu, specijala je položaje vratila, istog dana, za par minuta, bez i jednog ogrebanog.

* * *
Dolje, na Čamišću, od zadnjeg vraće- nog rova samo dvjestotinjak metara niže, kada
se sve stišalo, kada se mislilo kako se napokon može odahnuti, snajper nam odnese još jednog branitelja, Ivica ( Josip) Čapelj prognanika iz Sarajeva, čija su oba roditelja rođeni Vrančani.

* * *

Tog dana u pokušaju vraćanja rovova poginuli su: Stjepan (Jozo) Barešić – Mađar, Drago (Niko) Cigelj, Mato (Jozo) Kožul, Ivica (Jozo) Kvesić iz Pirina, Berislav ( Ilija) Mandić. Prva travnička žrtva u obrani Kreševa

Stradao malo poslije od snajpera je poginuo
Ivica (Josip) Čapelj.

* * *

Nakon ovoga na Čamišću se u mnogo čemu mijenja stanje.
Na tranšeje se dograđuju puškarnice, a i sami ljudi pojačavaju pozornost.

Kiša je stala.
Vrijeme postaje podnošljivije.
Samo je življenje u ovoj dolini suza teško.

Preteško za neke.

Poginuli od 24 do 27 lipnja 1992.g.

Poginuli od 24 do 27 lipnja 1992.g.

Poginuli od 24 do 27 lipnja 1992.g.

Advertisements
Ovaj unos je objavljen u Crtice i.... Zabilježite trajni link.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s