21. lipnja

21. lipnja

Noć nakon dolaska u stožer prolazi relativno mirno. Načuo sam kako nagađaju šta se to događa gore na Lopati i Inču.
Naši gore još i ne slute kakvo je stanje ovdje. Ostavljeni su odsječeni na milost i nemilost MOS-ovcima.
Gore je opća smutnja, samo još nemamo vijesti o poginulima. Tu i tamo se spominju oni o kojima se ništa ne zna, ali smo u nadi da će se već sutra javiti živi i zdravi.
Kako to inače biva …
neki se nisu javili
Nisu mogli

Jedna se skupina naših, kada su opazili da je sve okolo u rukama neprijatelja, povukla s Anišća. Tada su zadnji put vidjeli naše što su držali položaj na Bogodaru. Da su, bogdo, i njih poveli sa sobom.
I kada je boravak tu, na Bogodaru, postao totalno bez smisla, kada je manevarska imala i ranjenih i jedva se živa izvukla u pokušaju pomoći, momci su ostali tu jer su se nadali, jer su mislili ˝Ako se povučemo, svi će reći kako smo kukavice.“

Jedni su na Lopati.
Bjelovićani još drže kotu na Inču iako su u okruženju.

22. lipnja
U samo svanuće mene i još četiri bojovnika poslali su u Vrela nad veliki kamenolom. Odmah po dolasku uvidjeli smo koliko je ta pozicija opasna i nepotrebna. Budući da sam ja duže vrijeme po ratištima i znam što može značiti pogrešno postavljanje, riješili smo se postaviti tako da imamo kakav- takav pregled, a da smo sigurni što je više moguće.

Nad kamenolomom smo za zaklon imali najdeblje drvce promjera desetak centimetara. Tamo prijeko, u Jelovom vratu, u uvali kod jednog panja, vidimo MOS-ovca s „garonjom“ i dalekozorom. Ako se samo javimo, ima nas k’o na dlanu, zračna udaljenost nije niti dvije stotine metara. Potom su nas pozvali do ribnjaka od kuda su nas uputili u pojačanje na Ober. Crta je postavljena duž nove ceste za Rudna. Do sada stalno trpi pomijeranja.

Kada smo krenuli, pod velikom krivinom u usjeku „snimili“ su nas pa su s ceste što ide kroz Gustu šumu na nas ispalili minu iz ručnog bacača. Samo što smo zalegli, tresnula je o suprotnu stranu rasjeda i, na našu sreću, nije eksplodirala. Obala je od nas udaljena dva-tri metra. Da nismo na vrijeme zalegli, kako je prozviždala, mislio sam da će je netko dobiti među noge.
Ubrzo su nas i s te crte povukli.
Manjka ljudi na Čamišću. Tamo napadi neprestano traju.
Nova obrambena crta, nakon gubitka Meoršja pružena je od Čamišća preko Kondžila iznad Borske ravni preko Glumca, Jelicom i Vučinama, do ceste za Blinje.
U Bajnoj jeli naši su u rasulu.
Stalno se postavljaju novi položaji.
Iznad oko Lovačke kuće Gore se vije gusti dim.
Gori Krunina vikendica, Malkeševa obite- ljska kuća i Dodina stara kuća.

Izgleda da su nam i Šeinu stijenu uzeli.

I to je jedna od strateški važnih kota.
I tu su nam na domak gradu.
Specijala postavlja položaje.
Naši su se utvrdili na Lakiću.

U Glumcu su samo zasjede, nema se ljudstva za uvezivanje crte.

U to vrijeme stigla je jedna satnija Travničana (mi o tome još nismo ništa znali).
Oni su, nakon pada travničke općine pod vlast MOS-a, bili prisiljeni predati se Srbima. Oni će ih odvesti preko Vlašića, proći će pakao Manjače (logora) i nakon razmjene čekati u Varešu raspored.

Dok budu razmješteni i raspoređeni proći će još koji dan.

23. lipnja

Dolazi nam pojačanje iz Kiseljaka i iz Fojnice iako su oba mjesta u velikoj frci. Raspoređen sam na Kondžilo. Tada sam sretao momke koji su treći dan za redom budni, jer su sami u rovu, a napadi stalno traju.
Podbulih podočnjaka, blijed, jedan od njih mi, onako na brzinu u strani i s nogu, promuklo priča kako je u zadnjem napadu jednog poslao bombicom na ahiret.
Onako sav nikakav ima još snagu , kune mi se: kraj njega živa neće proći.

U ovim šumovitim brdima svaki sukob počinje na udaljenosti često i manjoj od dvadesetak metara.
Uprkos volji i obećanjima, očito je, ljudi su već preumorni.
Događaju se i samoranjavanja.
Bogu hvala , malo ih je.
Ovdje su sada napadi stali.

Čamišće je stalno na udaru snajpera.
Špic između Čamišća i Kondžila meta je stalnih napada .

Lopata i Inač pa i Deževice, (oni su opet zasebna oda herojstvu) trpe glavninu udara. Deževičani i Kameničani, biju svoju bitku.

Na Inču Bjelovićani uprkos mnogim izginulim, ne popuštaju.
„To je naša zemlja, katolička, hrvatska “

* * *

Ovo je jedan od najtežih dana do sada. Danas su poginuli: Josip ( Mate) Jukić, Ivica (Jozo) Barešić, Ljuban (Antuna) Bešlić. (Ljubana je pozvao susjed Musliman da zapale po cigaretu i on mu je prišao naivno mu vjerujući. Tada je ubijen.) Mihovil (Mate) Kožul (sa svojim Bjelovićanima koje ni tad nije htio napustiti.) Mato (Ivica) Kristić – Lampara
Nakon što je prognan iz Breze došao je braniti Kreševo. Otac i mati su mu iz Kreševa.

Napomena: svi koji su rođeni na drugim općinama, ako to nije posebno naglašeno stanovnici su kreševske općine

Poginuli od 21. do 23. lipnja 1993.g.

Poginuli od 21. do 23. lipnja 1993.g.

Advertisements
Ovaj unos je objavljen u Crtice i.... Zabilježite trajni link.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

w

Povezivanje na %s