18. lipnja …

18. lipnja …

Jutrenje donosi nove neizvjesnosti. Hladnoća popušta, jutros se ukopava duž cijele crte. Na špic Postoca postavljamo „koreanca“ broving 12,7 mm, sa nešto malo streljiva, za koje se nadamo da će stići.
Moja pozicija je točno ispod tog špica, prema Kaznovima.Tu sam sa Mirom L. Zbog konkavnosti terena smjestili smo se u izvalu bukve u koju zbijeni jedan uz drugoga jedva stanemo do pasa.
Već samim svitanjem je planula prva kuća u Pirinu, za njom druga i tako redom, sem škole, ona nije tada upaljena, nju su zapalili koji dan poslije. Gorjele su kuće i pucketale ,taj dan , narednih dana, u meni i još dugo što su ugasle.
Na Meoršju dan je protekao mirno.
Ponekada vjetar nanese miris dima sa zgarišta, do jučer su to bila bogata i uredna domačinstva.

I MOS utvrđuju dostignute pozicije.
„Hoće li dalje?“ , pitam se.“ A tko bi propustio tako bitno strateško mjesto?“
Govori se da je Izetbegović obećao istočnjacima Kreševo i Kiseljak; samo, nas nije pitao.

I opet, noć.
Ova je osvijetljena plamenom iz gorućeg sela.
I opet kiša i studen i noć duga, od predhodne duža.
Pomalo me nagrizaju crne slutnje.

19. lipnja…

Buđenjem u nas kao da je ušla nova snaga. Stiglo je nešto odjeće za momke što su mislili da će brzo biti gotovo pa su „momački“ u majicama krenuli, u planinu, u rat.
Dobili smo streljivo.
Ukopavamo se i iščekujemo. Rad nam odgoni loše misli i dileme. Mirno je, niti na okolnim brdima se ne čuje pucnjava.
Zanimljivo, za hranu još nitko ne pita. Voda se puno troši, na sreću nje ima dovoljno; ovo je kreševska šuma.
Primjećujemo kretanje.
MOS izviđa.
Jednom su se u dnu Akšamove ravni pokazali sa zarobljenim Jakovom Mišanovićem, zvanim Dodo, vodili su ga kao živi štit, kratko se pokazaše i više ga nismo vidjeli.
Taj dan je završio u pitanju; što je sa Dodom?

20. lipnja 1993.
Dan poraza na Meoršju

Prošle su dvije noći, mokre i teške. Kiša danju prestane a noću kao u inat opet pljusne. Kapljice hladne kao ledenice zaba- daju se u umorna tijela.
Ukopavamo se, stiglo nam je nešto streljiva, bojovnici su malo osnaženi.
Jutro dvadesetoga počinje tragedijom na očevid svih tu na Postocu. Zarobljenog bojovnika Jakova Mišanovića – Dodu vode kao živi štit, idu tako s njim nekih desetak metara i onda uz povik – Evo vam ga i Allah egber!, pokosiše ga rafalom iz kalašnjikova. Samo sam se uspio zapitati, koliko li će još ljudi tako završiti.
Nisu nam dali vremena za razmišljanje.
Napad je počeo u isto vrijeme sa svih strana.
Lijevo od nas i ispod, od Lučenice, desno od nas, od Blinja, preko Kicaša i Čimburovog brijega, cijela je planina pod vatrom. Detonacije od ispaljenih granata s neprijateljskih položaja samrtno ječe kreše- vskom kotlinom.
Dolaze vijesti o ranjenim i poginulim civilima, dolje u čaršiji.
Kako vijesti brzo dolaze?, čuli smo da je dolje u gradu ranjeno troje civila i da je Marko (Jozo) Mišanović poginuo od granate pred svojom kućom na Brcu.
Borba je žestoka, neprijatelj ne po- pušta, a mi nemamo izbora.
Kuda dalje?, tek pedalj ispod nas je Kreševo.
Na našem dijelu konačno je napad stao.
Dolje ispod nas se još tuku.

Spremamo se za novi napad, streljiva za dopunu je sve manje, ljudi pretresaju i najdublje kutove džepova.

Nastaje faza napetog iščekivanja napada, kada osjećate da su ponovno krenuli i čekate samo da netko ispali prvi hitac i onda vas ponese, pa trenuci imaju vlastiti tijek u koji ste ubačeni i sada sudjelujete u onome što vam je sudbinom unaprijed određeno i nema te sile kojom ćete tomu izbjeći.

Ponovno nam iznad glava počinju frčati granate i razbijaju se tu po livadi iza nas ili o kreševsku kotlinu, već gdje koja stigne. Od jakog eha teško ih je sve locirati.

A onda, čekajući napad za koji sam siguran da je već počeo, da nam se prikradaju, u mene se useljava strah da me ne bude strah poslije kad me strah ne bi trebalo biti. Sa još malo streljiva slutim, neće biti lako.
Hici što mi prozujaše pokraj ušiju vratiše me u stvarnost.

Ovaj put borio sam se sam sa sobom, sam protiv sebe, onaj što sam ga vidio ispred je samo fikcija mojih suprotnosti, silueta svih mojih slabosti, on je odraz svih mojih negativnosti. Njegova je nesreća što sam u njemu vidio sve ono što sam u samom sebi u tom trenutku htio ubiti. Nakon nekog vremena stao je i drugi napad, opet je „Korejanac“ odradio svoje.

I …
Prestrojavanje.
Zbrajanje.
Vijesti o stradalim i popravke grudobrana.

Korejanca odnose, nema više streljiva za njega.

* * *

Napad treći.
Redovi su se ustrojili. Napetost je malo popustila.
Dan je već podobro odmakao. Kao da je trajao samo tren, a opet, nekako, kao da je počeo davno, u izmaglici onog skorašnjeg.
Ovaj put pripreme neprijatelja za napad ne traju dugo.
Od Lučenice, ispod nas, ovamo gore penje se ‘sijač’. I ovi ispred nas ne miruju, počeli su napad ispaljenom granatom na jednog bojovnika što je ležao u izvali bukve zaklonjen korijenom punim zemlje.
Vidim miče se, živ je, pomišljam, samo je lakše ranjen.

Na mene ide jedan, tijelo mu se ne vidi od načičkanih grana.
Pucam jednom – ništa ?
Ne mogu ga promašiti iz ove blizine? Ponovno pucam; u visini prsa, meni desno od njegove puške – ne pogađam ?
Pomišljam kako će mi onaj ja izvući sve streljivo.
Između nas dva razmak je sve manji.
Čuva me bukva čije je deblo skoro metar u promjeru.
Imam još dva, najviše tri zrna u okviru. I nemam više ništa.
Pomišljam : Gotovo je … ovaj put je gotovo!
A onda, kao grom iz vedra neba, nekako odjednom, niotkuda – kao da me netko prodrmao!
– Ljevak – sinu mi – Majku mu!
– On je ljevak – u meni uzbuna, skoro panika.
Ovaj put mi je to bio posljednji naboj.
Spremam se na oproštaj sa samim sobom. Moram prihvatiti da – ako promašim, nema me više!
A ako pogodim?!
Više nisam smio čekati. Pucanj, odjeknu u meni eho, prodorno kao vulkan svodom nebeskim.
I…
Onoga grma ispred mene više nema.

Tavra mi došaptava kako je i on bez streljiva. Skupa s I. Tavrom i Ivicom Kožu- lom izlazim na Postolac. Ekipa za popunu crte zaštićuje otvoreni prostor iako je on bio zaštićen livadom.
Okrenuli smo se ka Akšamovoj njivi, dolje u dnu na sred njive ukopao se snajper i jurišna šezdesetka. Kada se borci MOS-a zaderu “Allahu egber!” Tada ospu iz sveg raspoloživog naoružanja pa je najbolje glavu zalijepiti za tlo. Ako to na vrijeme ne učinite stradat ćete.
Lijevo od mene, na nekih tri metra, u zaklonu je Josip (Stjepan) Judi – Joca.
Njega je pogodio snajper. Dobio je u sred čela.
I samo što smo postali svjesni Jocine pogibije, neki nisu mogli još u to povje- rovati, okretali su se i pogledali ka njegovom zaklonu. On je ležao nepomično glavom na grudobranu. Sa dna Akšamove njive snajper je vrebao novu žrtvu. I našao je – samo koji sekund poslije vidjeh kako i Ivica Kožul pade. Ustao je iz zaklona pomoći Joci za koga mu se činilo da je još živ, njega su pogodili točno u srce. Sve se desilo u trenu, na vrhu Postoca. Malo potom, a zbog općeg stanja na crti, stigla je naredba za povlačenje.

Dolje, ispod nas, gradić je sablasno prazan. Stanovništvo je izmješteno zbog bojazni da Muslimani ne izbiju kod Tomića na cestu i time nam presjeku komunikaciju za Kiseljak.
Kod Paškine kave okupljaju se Kiseljačani i Fojničani.
Pojačanje je stiglo.
Odatle sam otišao u stožer da vidim raspored.
Tu noć sam s još nekoliko bojovnika proveo u stožeru. Odmor nam je svima bio jako potreban.

poginuli

poginuli 18 do 20.6.

Advertisements
Ovaj unos je objavljen u Crtice i.... Zabilježite trajni link.

2 odgovora na 18. lipnja …

  1. Spot on with this write-up, I really think this website wants far more consideration. I’ll probably be again to learn way more, thanks for that info.

    • Raduje me da vam je ova stranica zanimljiva.Problem mi je engleski jezik pa nisam siguran da sam shvatio sta mi sugerirate. Molim vas ako je moguce napisite mi na hbs (hrvtasko-bosanski-srpski) jeziku. Hvala.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

w

Povezivanje na %s